Podrijetlo

Stevia rebaudiana Bartoni, biljka zelenog lišća, potječe iz daleke Južne Amerike. Raste u sjeveroistočnom dijelu Paragvaja i južnom Brazilu, točnije na prostorima planinskog lanca Amambay i u dolini Rio Monday. Danas se stevia najviše sadi upravo u Južnoj Americi, ali i Kini, Indiji i drugim zemljama Azije. Za sadnju, rast i uzgoj stevije potrebno je mnogo sunčeve svjetlosti, padalina i ručne njege.

Ljekoviti listovi

Stevijini listovi već se stoljećima koriste kao sladilo i u brojne ljekovite svrhe široke primjene. Zašto baš listovi? Upravo su u njima prisutna dva sastojka – steviozid i rebaudiozid (tzv.Reb-A), čak 200 do 400 puta slađa od šećera! Reb-A najslađi je i najzdraviji sastojaka stevije, a također i najboljeg okusa.

Bitne činjenice o stevija zaslađivaču

• 100% prirodna
• bez kalorija
• bez ugljikohidrata
• nema glikemijski indeks
• okus potpuno čistog šećera
• 200 do 400 puta slađa od šećera dobivenog od šećerne trske
• pogodna za dijabetičare
• lako topljiva u vodi
• postojana na toplinu
• stabilna je pri različitim ph vrijednostima, između 3-9 ph
• sadrži antioksidantna svojstva
• nije toksična
• nema škodljiv učinak na DNA

Tablica 1. Usporedba Stevie rebaudiane s ostalim zaslađivačima

Stevia rebaudiana je dostupna u Polleosportu pod nazivom StevyGreen, u tekućem obliku količine 30 mL

http://www.polleosport.hr/?page_id=3&category=73&product_id=328

„Volim bodybuilding jer predstavlja način života, oblik svakodnevice u kojoj se isprepliću trening, prehrana, odmor i, moram reći – istraživanje i učenje. Ovo zadnje je posebno izazovno i smatram da sam tokom posljednjih priprema naučio o sebi više nego sve prethodne godine zajedno. Posebnu sam pozornost posvetio treniranju, tj. podjednako maksimalnoj stimulaciji mišića, kao i izbjegavanju moje najveće boljke, pretjerivanja.
Prehrana je vjerojatno segment kojeg najviše volim, jer podjednako uživam u nabavci najboljih i najsvježijih namirnica, njihovom pripremanju i jedenju. Smatram da je kuhanje za potrebe bodybuildinga posebna vještina, jer treba dobiti ukusno jelo korištenjem samo nutritivno vrijednih namirnica pazeći na očuvanje svih vitalnih sastojaka u njima“, opisuje Martin svoj studiozni pristup treninzima, ali i prehrani koja je jednako važna u životu ovog vrhunskog sportaša.
„Sve u svemu, bila je ovo jedna lijepa sezona, kako po rezultatima, tako i po samom sportskom i društvenom ugođaju. Lijepo je vidjeti nova lica (i tijela) u ženskom bodyfitnessu, ali također, moram spomenuti, jako me rastužuje što Irena (Golob, op.a.) nije mogla nastupati. Ovim putem joj želim potpuni oporavak te sreću i što brži povratak sportu i svemu što ju usrećuje“, daje i ovim putem Martin podršku svojoj prijateljici.
„Sljedeće godine volio bih vidjeti još natjecatelja, jer važno je za sport da se razvija i širi. To je moguće samo stvaranjem pozitivne atmosfere unutar natjecateljskih krugova. Osim toga, siguran sam da bodybuilding može privući još više publike. CroFitFest je to potvrdio, jer je početak bodybuilding natjecanja obilježen dolaskom velikog broja zainteresiranih na, dotad prazan, prostor za gledatelje“, pozdravlja Martin dolazak publike na bodybuilding natjecanja što je sve manje boljka ovoga sporta koji postaje sve popularniji kako među natjecateljima, ali tako i među sveukupnim pukom.
„Od sebe očekujem napredak u proporcijama pojedinih dijelova, posebno se to odnosi na dimenzije nadlaktica i ramena i punoću leđa, te dodatno poboljšanje definiranosti kvadricepsa i listova. Ako uvjeti za pripremanje ostanu barem na sadašnjem nivou, ne bi trebalo biti problema. Radim u teretani, što volim i što stvara dobre preduvjete za bavljenjem natjecateljskim bodybuildingom te uživam povjerenje i potporu od strane nadređenih, gđe. i g. Siser; zatim Darka, kolege s posla i, praktički, svih ljudi koji me okružuju. Ovim putem im iskreno zahvaljujem“, iznosi nam Martin svoje planove za budućnost, ali ne propušta zahvaliti kolegama i nadređenima na podršci.
Na kraju, Martin izdvaja podršku Ronija Kovačića koji mu je samom svojom pojavom na natjecanjima davao punu podršku, a povicima iz publike mu davao uvije korisne savjete. „Čovjeka doslovno ne treba pitati za savjet, kao što ne treba pitati poklon za rođendan. On dođe i daruje te spontano“, zaključuje Martin intervju za Polleosport.
Tekst: Zorana Jagodić

„Misli su mi nakon Križa već bile u Bihaću. To natjecanje ima posebnu draž zahvaljujući brojnosti natjecatelja, ugodnom prostoru i interakciji s publikom. S druge strane, trebalo bi popularnoj classic kategoriji posvetiti malo više pažnje, jer apsurdno je ne uvrstiti mjerenje natjecatelja baš tamo gdje je najpotrebnije.“, objašnjava Martin poteškoće koje su natjecatelji iskusili u najbrojnijoj kategoriji. „Kašnjenje programa krati se bezbrojnim espresso kavama u društvu, tako da taj dio ne pada teško“, opisuje Martin okolnosti oko natjecanja u Bihaću.

„Opet, nisam imao prevelikih očekivanja iako je 3. mjesto u Križu nametnulo određene kriterije. Znao sam da ne želim biti lošiji nego vikend ranije. I nisam bio. Stupanjem na binu svaka je briga nestala u obliku osmijeha, a zadovoljstvo je bilo dodatno potencirano odobravanjem publike. Rezultat je bio 3. mjesto na meni tako dragom natjecanju. I to međunarodnog karaktera. Kako to dobro zvuči.“, i dva mjeseca poslije prepričava presretni Martin dojmove iz Bihaća. „Razmjena iskustava i druženje s dragim ljudima nakon natjecanja neprocjenjivi su“, dodaje ovaj skromni Zagrepčanin.

„Prvenstvo Hrvatske trebalo je biti vrhunac sezone i moje pripremljenosti, ali ipak to nije bioslučaj. U nizu natjecanja gdje je malo prostora iskoristivo za jedan pravi trening nogu, nisam mogao odoljeti iskušenju. U ponedjeljak nakon Bihaća “rasturio” sam noge i upala koja je došla trajala je sve do Državnog. To se najbolje vidjelo na pozingu gdje sam izbjegavao potpuno opružanje potkoljenica, tj. nisam uopće bio u stanju kvalitetno stegnuti kvadricepse. Imao sam tako loš osjećaj da me već ulazak u finale iznenadio. Na kraju, bio sam zadovoljan petim mjestom jer mi osjećaj nije govorio da sam zaslužio bolje. Neki, pak, misle da jesam, ali ne volim ulaziti u rasprave koje se tiču suđenja…“, opisuje Martin okolnosti koje su dovele da na Državnom prvenstvu u Sisku zauzme petu poziciju.

„Moram spomenuti da sam ja, koji inače ne jedem takvu hranu, nakon Prvenstva Hrvatske pojeo, između ostalog, barem pola jumbo pizze. Najbolje koju sam imao prilike jesti i hvala dragom prijatelju i natjecatelju Stjepku na tome“, kroz smijeh se prisjeća Martin druženja nakon državnoga prvenstva u Sisku.

„Između Državnog i moga posljednjeg natjecanja sezone, onog na CroFitFestu, prošao sam zanimljivo razdoblje. 2 tjedna sam sudjelovao na pripremama za izbor Mistera Hrvatske. Priznajem, pri tom sam i dalje jako mislio na nadolazeće bodybuilding natjecanje i posebno sam se trudio sačuvati formu u najtežim uvjetima za pripremanje do sada. Hotelska hrana, prekrcan dnevni raspored, stres i povremena nemogućnost treniranja u teretani nisu me omeli. Hvala svim kuharima i osoblju restorana u kojima smo jeli, što su podnijeli prizore koje sam im priuštio. Iza mog doručka ostajale bi piramide ljusaka i žumanjaka od jaja. Za ručak i večeru uzimao bih prekrcane tanjure mesom, ribom i povrćem te trošio desetke salveta na upijanje ulja. Izrazi zapanjenih promatrača neponovljivi su!“, Martin je nepresušan izvor dogodovština koje slušatelju mame osmjeh na licu, a kojima opravdava svoj status najomiljenijeg hrvatskog bodybuildera kako među svojim kolegama, ali tako i među pripadnicama ljepšega spola koje vole ovaj sport.
„Formu sam uspio zadržati, ali ne i masu, kao ni svježinu prijeko potrebnu za nastup. Nisam bio samouvjeren na CroFitFestu“, objašnjava Martin koji ponovo dodaje da mora spomenuti svoje „čuvene prijatelje“. „I ovaj put mogu samo zahvaliti što su mi pružili podršku i dali mi dovoljno samopouzdanja. Marko Kovačić – Kova, Stjepko, Mislav, Snježana, Eva, Veronika i svi s kojima sam imao i najmanji kontakt samo su pozitivno djelovali na mene“, ponosno priča Martin koji ovime završava drugi dio intervjua za Polleosport.

autor teksta: Zorana Jagodić

Profesionalni hrvatski bodybuilder Marko Kovačić, i jedan od onih koji srž toga sporta poznaju najbolje, savjetuje kako određenim procesima postići izgradnju mišićne mase u periodima odmora, tj. netreniranja.

Prije godišnjih odmora, na svim bodybuilding forumima svijeta, nastaje panika. Ljudi se boje da će u desetak dana izgubiti mišićnu masu koju su gradili mjesecima. Traže teretane u blizini mjesta gdje ljetuju, nose opremu za trening sa sobom, izmišljaju programe sklekova i plivanja kako bi održali mišićnu masu… Moj pristup je takav da godišnji odmor služi za odmor, tj. oporavak. Mjesecima bez prestanka maltretiramo zglobove i tetive. Desetak dana bez teretane je baš ono što tijelu treba. Proces izgradnje mišićne mase je jako dugotrajan, a jedna kratka pauzica neće napraviti nikakvu štetu. Postoji način da tijekom odmora, dok se ne radi ništa, mišićna masa raste. To postižemo pametnim pretreniravanjem.

Generalno, pretreniranost je negativan pojam. Treningom tijelo zapravo oštećujemo. Tijekom odmora tijelo se oporavlja i obrambenim mehanizmima raste veće i jače kako bi sljedeći put bolje podnijelo trening. Trenirajući previše, tj. odmarajući se premalo, tijelo iz treninga u trening ne stiže popraviti oštećenja. Dolazi do gubitka mišićne mase, kojeg se svi jako bojimo. Zašto bi ja onda to ikome preporučio?

Ako stanje pretreniranosti ne traje previše dugo i ako nakon njega slijedi adekvatno dug period odmora, dolazi do superkompenzacije. To znači da obrambeni mehanizmi koji tijelo čine većim i jačim rade bolje nego kod standardnog, linearnog pristupa treningu. Većina vrhunskih trenera u svim sportovima koriste periode jako visokog intenziteta, volumena ili frekvencije treninga, nekog kojega slijedi period manjeg intenziteta ili odmora, tzv. „deload“.

Ovaj program zahtjeva od vas da trenirate 4 dana u tjednu, 2 puta na dan. Idealno bi bilo da su treninzi odvojeni sa barem 6 sati. Trajanje ovog programa je 2 tjedna, a  rijetki su oni koji će preživjeti 3 tjedna. Znači, 2 tjedna prije godišnjeg odmora odradite ovaj program i sa godišnjeg odmora ćete se vratiti veći i snažniji.

Terminologija:

• 8×4 znači 8 serija po 4 ponavljanja
• kod vježbi odvojenih sa slovima A, B, C… rade se sve serije jedne vježbe, nakon čega se prelazi na sljedeću vježbu
• parovi vježbi označeni sa A1, A2,…C1, C2, izvode se na način da izvedemo prvo vježbu 1, nakon čega slijedi propisani odmor, pa vježbu 2, pa opet odmor, pa nazad na vježbu 1. Kada napravimo sve serije za par A1, A2, prelazimo na par B1, B2…
• prvi dio dana se odrađuje ujutro, drugi dio dana popodne ili navečer; primjer za Dan 1: 8×4 (8 serija po 4 ponavljanja) radimo u prvom dijelu dana, a 4×8 (4 serije po 8 ponavljanja) u drugom dijelu dana

Napomena:

• ovaj program je izuzetno težak, fizički i psihički
• fizički, zbog bolova koje ćete osjećati u svakom mišiću tijela
• psihički će vam biti izuzetno teško natjerati tako izmoreno tijelo na još jedan trening, na još jednu seriju, na još jedno ponavljanje…
• obavezno istezanje upaljenih i stegnutih mišića, prije i poslije treninga, kao što je navedeno u članku
• za prikaz videa izvođenja vježbe kliknite na vježbu koju želite vidjeti

Autor teksta: Marko Kovačić

„Osim standardne ljubavi za sportom i dobre volje, ove sam godine napokon stekao još neke važne uvjete za kvalitetno pripremanje. Vlastiti prostor za život, u kojem si sam organiziram vrijeme i slobodno kuham kad god hoću, i izvrstan posao u još boljem okruženju.“, dodaje Martin koji nam ovime jasno predočava poteškoće s kojima se hrvatski bodybuilderi svakodnevno sreću na putu prema ostvarenju svojih natjecateljskih snova.

„Ipak nisam od sezone očekivao previše jer, zna se, u ovom sportu godine treniranja i natjecanja mnogo znače, a ja sam tek zakoračio u sve to. U Bihaću sam se 2008. godine prvi put popeo na binu, više iz znatiželje, ali sam potvrdio ono što sam osjećao – da se želim nastaviti natjecati. Da je to sport za mene. Sljedeće godine odradio sam tri natjecanja, ali svojom formom nisam mogao pobjeći iz “donjeg doma” u poretku. S obzirom na to, ove sam godine planirao boriti se za sredinu plasmana i, što je najvažnije, uživati u svemu tome.“, objašnjava Martin svoje bodybuilding početke i volju i želju koja ga je vukla naprijed u bodybuildingu.

„Tri mjeseca priprema do natjecanja sve je bilo podređeno poslu i pripremama. Dan je počinjao veoma rano, uglavnom između 5 i 6 ujutro, a završavao dovoljno kasno da mi ostane vremena za večeru i spavanje. Ne treba govoriti da sam išao na živce mnogima koji su dijelili svoje vrijeme ili prostor sa mnom i zbog svega im se ovim putem ispričavam. S druge strane, ne mogu ne spomenuti podršku dragih ljudi koja nikad nije izostala. Štoviše, toliko su me poticali da sam imao potrebu opravdati njihovu vjeru dobrim nastupima“, prepričava skromni Martin sve okolnosti ovogodišnjih priprema koje za svakoga buildera znače pregršt nervoze, odricanja i vojničke stege.

„Činjenica je da sam jedva dočekao prvo natjecanje moje sezone, famozni Križ open. Došao sam tamo posve neorganiziran i sam te nisam imao nikakvih naročitih očekivanja, iako sam za sebe mogao reći da sam u dobroj formi. Više od svega veselio sam se okupljanju najdraže ekipe. Društva koje mi uvijek izmami osmijeh na lice.“, i danas s radošću na licu se prisjeća Martin prvog ovogodišnjeg natjecanja na kojem je Martin osvojio treće mjesto u kategoriji classic bodybuilding preko 180 centimetara (iza Slovenca Čebrona i našeg Marijana Meseca).

„Djevojke su odmah priskočile u pomoć i od samca sam najednom postao natjecatelj s najboljim timom: Snježanom koja, između ostalog, savršeno nanosi boju i Veronikom koja je, unatoč nastupu, našla vremena ponijeti puder i namazati mi lice. Dragih prijatelja je bilo mnogo i dobre, a što je još važnije, opuštajuće atmosfere nije nedostajalo. Sve to bilo dovoljno da me ponese u svoj prvi uspješan nastup. Pamtim samo da sam u tim trenucima osjećao veliko zadovoljstvo i da to nikako nisam mogao sakriti.“, prisjeća se Martin o kojem njegovi kolege bodubulderi imaju samo riječi hvale. „Osim toga, Križ open 2010. vrijedi spomenuti kao jednostavno, pristupačno i odlično organizirano natjecanje“, dodaje Martin na kraju prvog dijela intervjua za Polleosport.

Tekst: Zorana Jagodić

Nekako je ironično, dakle, da je područje medicine u takvom neznanju kad je u pitanju vježbanje i prehrana. To nije teško vidjeti odakle dolazi. Ponos. Oholost čak.

Medicina je jedno od najzahtjevnijih područja u svijetu. Nakon 9 godina faksa i medicinske škole, još uvijek imate 6 godina specijalizacije. To je puno vremena, puno proučavanja, i puno truda.

A odgovornost? Svaki dan se donose odluke koje utječu na život ili smrt pacijenata. Svaki put kod pregledavanja pacijenta postoji šansa da se otkrije ili da se ne uspije vidjeti neki znak ili simptom koji može biti koban po pacijentov život ili uzrokovati nepopravljivu štetu po njegovo zdravlje. Liječnici su jedni od najboljih i najpametnijih, visoko obrazovani, i jedni od najutjecajnijih ljudi u svijetu. Teško da to ne utječe na njih same.

Medicina se naposljetku vrti oko autoriteta i znanja. Liječnici znaju više o ljudskom tijelu u zdravlju i bolesti, i stoga imaju veću odgovornost za njega nego itko drugi.

Usporedite to sa znanošću, što je u konačnici o neznanju. Znanost kreće prema naprijed, kada gledamo na ono što ne znamo i pokušavamo to dokučiti.

Nepotrebno je reći, pronalaženje neznanja je jedna od najvažnijih lekcija koje znanstvenik može naučiti. Ustvari, moglo bi se reći da je to jedina dužnost znanstvenika. Liječnici uče mnogo o tome što je znanost otkrila o ljudskom tijelu. Ali oni nisu osposobljeni da budu znanstvenici, ili da misle kao oni. Liječnik zna što on ili ona zna i to je to.

Liječnici imaju puno mišljenja o prehrani i vježbanju. Trening s utezima nije zdrav. Trening s utezima oštećuje vaše srce. Uništit ćete vaše zglobove. Čučnjevi su loši za koljena. Mrtvo dizanje je loše za leđa. Trebate samo raditi sa malim težinama i puno ponavljanja. Preteški ste i da će umrijeti ćete od srčanih bolesti i dijabetesa ako ne smanjite težinu. Uništit ćete bubrege sa svim tim proteinima. Kreatin je loš za vas. Jedina vježba koja vam je potrebna je kardio.

Ovako možemo danima. Većina od nas je to čula. Mnogi od nas ne obraćaju previše pozornosti. Neki od nas ipak obraćaju i mjenjaju svoj način vježbanja. I skoro svi mi se pitamo koliko su istinite te priče, da li zaista uništavamo naše tijelo u potrazi za čvrstoćom i fizičkim savršenstvom. Pravo je pitanje, koliko pažnje treba obraćati na te stručnjake?

Kao što sam rekao, medicinska edukacija je izuzetno intenzivna, i vrlo upadljiva. Tako mora biti. Tako rečeno, ima dosta toga što nije pokriveno. Liječnici uče atomsku strukturu svake amino kiseline (većina ih odmah zaboravi sve to nakon završnog ispita iz biokemije). Oni uče jednadžbe kardiovaskularne fiziologije, grane svakog živca, porijeklo i vezanost za svaki mišić u ljudskom tijelu.

Ali ne uče osnove zdrave prehrane. Ne uče o kardiovaskularnim i mišićno-skeletalnoj adaptaciji i odgovoru na vježbanje. Ne uče o tome kako inzulin olakšava korištenje proteina i kreatina.

Ne uče čak ni što sve ti mišići u tijelu zapravo čine ili učinak visokih naspram niskih ponavljanja.

A ipak, liječnici misle da njihovo mišljenje o prehrani i vježbanju stvarno ima neko značenje. Ja iskreno ne znam da li da se smijem ili plačem tome. Sve te godine škole, i sve što znaju o prehrani i vježbi zapravo ne vrijedi ništa.

Ono što se nadam učiniti u ovom članku je sukobiti se s nekim od ovih pitanja gdje se liječnici u krivu, ponekad zbog neznanja o fiziologiji vježbanja i prehrane, a ponekad jer oni ne razumiju granice svog znanja.

Evo samo nekoliko primjera gdje su u krivu:

Sastav tijela

Većina dečki na ovim stranicama su prekomjerene težine ili čak pretili prema indeksu tjelesne mase. Postoji mnogo dramatičnih studija o zdravstvenim rizicima koje nosi prekomjerena težina, od srčanih bolesti do moždanog udara do tumora. Ali nije to poanta. Biti debeo je jednostavno loše za Vas.

Pravo pitanje je da li je ili nije ITM pristojan alat za procjenu koliko si debeo. Čini se kao i svaki drugi put kad idem kod liječnika on (ili njegova sestra), reći će da je moj ITM 29 i predložit će da smršavim.

Da li je? Ali stvarno??? Ja imam svoje sumnje. Uostalom, ITM se sastoji SAMO od vaše visine i tjelesne težine, i zanemaruje sve ostalo, kao što su kosti i građa tijela, što može jako varirati čak i unutar tzv ‘normalne’ populacije.

Kada dobro mišićavi pojedinac to kaže, liječnici često odgovore: “Dobro, to ne radi za ljude s puno mišića, ali to radi sasvim u redu za opću populaciju.”

Neki istraživači na Mayo Clinic su imali neke vlastite sumnje, ispostavilo se s dobrim razlogom. Kada su ocijenili dijagnostičku učinkovitost pomoću ITM-a Svjetske zdravstvene organizacije preporučeni standard 25% (masti) za muškarce i 35% za žene, pronašli su da samo 36% posto pretilih muškaraca zaista ima ITM preko 30. Većina ljudi koji imaju nezdrave količine masnoće zapravo imaju ‘normalan’ ili samo ‘pretežak’, a ne ‘pretil’ ITM.

Ako to nije bilo dovoljno loše, ispada da kod ljudi s ITM manjim od 30, zapravo njih puno treba izgubiti težinu jer velik dio njihove ukupne tjelesne mase čine nezdrave masnoće. Studija jedne druge skupine u Kanadi je također dala slične rezultate.

Dakle korištenje ITM ne radi tako dobro ni za ‘normalnu’ populaciju. Kao da to što nije identificirano dvije trećine ljudi koji trebaju izgubiti težinu nije bilo dovoljno loše, to također znači da su doslovno desetljeća proučavanja i studija koje su donesene o zdravstvenim rizicima pretilosti također u velikoj mjeri nevažeća.

Većina ljudi s ITM iznad 30 je zaista pretilo. No, gotovo polovica stanovništva s ITM manjim od 30 je također pretila. Što znači većina tih studija drastično podcjenjuje zdravstvene rizike koje nosi pretilost.

Na kraju se želim dotaknuti čiste tjelesne mase. Puno studija je otkrilo ono što su mnogi liječnici smatraju ‘paradoksalni’ učinak u kojima ljudi u ‘prekomjerene težine’ u ITM rasponu (25 – 29,9) zapravo imaju tendenciju da žive duže, imaju manje bolesti srca, više šanse da će preživjeti rak, i imaju manje invaliditeta.

Studije koje su usporedile ITM sa masnoćom tijela i čistom tjelesnom masom su otkrili da ljudi u rasponu prekomjerene težine nisu nužno deblji od ljudi u takozvanim ‘normalnim’ rasponima, nego njihova dodatna masa došla iz nemasnog tkiva. Dakle suprotno od onoga što vaš liječnik kaže o svim tim dodatnim mišićima koje nosite sa sobom, vaš trening s utezima vjerojatno radi više za vas nego što svo trčanje radi za maratonca.

Ali to ne znači da više čiste tjelesne mase nema svoje mane. Ozljede dolaze kada se previše dovodite do granica u teretani. Taj višak mase i teški utezi stavljaju više pritiska na vaše zglobove, iako je to protuteža činjenicom da vaši mišići nose više tereta, a vaše vezivno tkivo manje. Što više težine imate, teže vaše srce treba raditi.

Više mišića znači brži metabolizam, a time i manje šanse za demenciju, dijabetes i bolesti srca. Ali to također znači više slobodnih radikala i potencijalno više upale, što znači više stresa na endokrini sustav, krvožilni sustav i mozak, a možda i veća stopa rizika od raka.

Pa postoji li točka opadajućih prinosa? Da li postoji točka u kojoj ste imate ‘previše’ mišića? Vjerojatno. Ali zbog toga što se kod dugotrajnog istraživanja stanovništva koristi samo ITM, mi nemamo pojma gdje je ta točka.

ITM je nadživio svoju korisnost. Ne samo kod dobro mišićavih pojedinaca, nego kod svih. Ne biste dopustili da netko mrtvo dizanje radi pogrešno, i ne bi trebalo dopustiti ljudima da sude svoje zdravstveno stanje i ciljeve mršavljenja na temelju ITM.

Recite im da isprobaju Tanita monitor, skinfold testiranje ili DEXA umjesto ITM.

Visoki krvni tlak

Hipertenzija je jedna od najčešćih kroničnih bolesti. Pa čak i da nema nikakvih simptoma, to može imati razorne posljedice na vaše bubrege, mozak, i vaše srce.Zato je i zovu “Tihi ubojica”. I jedan je od razloga zašto Vaš liječnik gotovo uvijek provjerava krvni tlak, bez obzira na razlog Vašeg posjeta.

Medicinska struka apsolutno je opravdana za vrijeme, resurse, i intenzitet kojim se bori protiv hipertenzije. Ali, kao što je slučaj sa ITM, naše metode mjerenja krvnog tlaka su manje nego savršene.

Ukoliko zaista imate visoki krvni tlak, bitno je da ga pravilno tretirate. Ali što ako to ne činite? Bilo da se radi o neugodnosti, cijeni, odnosno nuspojavama, nitko ne želi uzeti tablete ako ne mora. Posljednja stvar koju želite je da Vas etiketa “hipertenzije” prati kroz Vaš medicinski karton ostatak svog života.

Masnoća, zna dosta stezat, može djelovati kao spužva ili amortizer, što dovodi do lažnih niskih mjerenja tlaka. Ustvari, jednom sam imao pacijenta koji je bio toliko morbidno pretilan, nitko u uredu bio u mogućnosti da mu očita krvni tlak sa nadlaktice. Mi smo morali koristiti podlakticu. Mišić, s druge strane je vrlo čvrst, a čak može dovesti do većeg od očekivanog očitanja krvnog tlaka.

Funkcija bubrega

Veoma često među liječnicima možete čuti da su visoko proteinske dijete loše za vaše bubrege. Poanta je da visok unos proteina može biti opasan za bubrege, ali i ne mora. Mi doslovno nemamo dokaza da kažemo jedno ili drugo. Dakle vaš liječnik nema nikakve osnove da vam govori kako ubijate svoje bubrege velikim unosima proteina.

Tumačenje da je protein štetan dolazi iz studija ljudi s oštećenim bubrezima, osobama s kroničnom bubrežnom insuficijencijom bilo (CRI) ili kroničnog zatajenja bubrega (CRF). U tih ljudi nema sumnje o tome. Veći unos proteina, brže će vam stanje bubrega krenuti nagore.

To ima smisla kad bolje razmislimo. To su ljudi čiji bubrezi ne mogu držati korak s temeljnim zahtjevima koje tijela stavljaju pred njih. Povećanje potražnje za bubrege iznad osnovnih potreba ne može biti dobro. No, možemo li proširiti taj princip na osobe s normalnim i zdravim bubrezima? Nema razloga misliti da možemo, i puno razloga da mislimo da ne možemo.

Bubrezi su izuzetno robustan organ s puno viška kapaciteta. U stvari, morate izgubiti oko 75% od funkcioniranja jedinice u vašem bubregu prije nego što bismo čak vidjeli promjene u vašim testovima bubrežne funkcije. I da ni ne uzimamo u obzir činjenicu da bubreg može dramatično povećati filtracije iz faze odmora kod zdravih odraslih.

Slična situacija događa se sa srcem. U zdravih odraslih, visoko intenzivni intervalni trening (VIIT), ili bilo koja vrsta kardio vježbe s istom namjenom je dobra za vaše srce. Ali, netko s nepravilnim srcem, ili teškom bolesti koronarnih arterija neće dobro završiti ako krene u brže trčanje.

To je razlog zašto svi ED (erektalna disfunkcija) lijekovi imaju deklaracije da pitate svog liječnika ako je sigurno za vas da prakticirate seks. Uzmimo naprimjer oslabljeno srce i stavimo ga pod stresne situacije, loše stvari se mogu dogoditi. Ali vi ne vidite da liječnici preporučaju zdravim ljudima izbjegavanje vježbe, zar ne?

Kao što sam rekao, može biti da su Vaši bubrezi stvarno u lošem stanju. No, više nego vjerojatno to je upravo činjenica da uzimate više proteina i imate više mišića nego većina.

ZAKLJUČAK

Ne biste bili ovdje da ne uzimate svoje zdravlje ozbiljno. To, i svoju ljubav prema teretani, te Vas čini nenormalnim. Što znači ponekad nećete odgovarati modelu koji drugi ljudi koriste kao ”uobičajen”.

Važno je razumjeti pretpostavke na kojima liječnici baziraju svoja razmišljsnja. Kao prvo, ponekad njihove pretpostavke nemaju smisla (kao ITM), a također vjerojatno ste dovoljno različiti od ”normalnih” osoba, pa za Vas kriteriji koji se promjenjuju na ”normalne” ljude ne djeluju.

Alpinizam je jedan od sportova s kojim su ljudi rijetko upoznati, a označava penjanje na planine iz hobija, ali i profesionalnih sportskih razloga.  Jedan je od najzahtjevnijih ekstremnih sportova, a vrsta penjanja ovisi vrši li se po stijenama, snijegu ili ledu.

Alpinizam spada u najrizičnije sportske aktivnosti čemu svjedočei rijetki slučajevi smrti izazvani različitim razlozima ( 0.014 % ). Jedan od glavnih razloga je tzv. visinska bolest koja se javlja već na visinama od 2500 metara.  Javlja se radi prebrzog uspinjanja i time nedopuštanja aklimatizacije tijela. U rijetkim slučajevima može doći do plućnog i moždanog edema te smrti. U prilog tomu svjedoči podatak o brojnoj britanskoj ekspediciji koja se penjala iznad 7 000 m i ostala bez 17 % svojih članova.  Još jedna velika prijetnja čovjeku je naglo povećanje zračenja na inznimnim visinama koja može narasti čak za 75 % te time prejako ozračiti alpiniste i u najboljem slučaju stvoriti im jake opekline.  Ukoliko se samo malo smanji odgovornost,  uslijed ozeblina može doći i do amputacije prstiju.  Lavina je također česta i nerijetko pogubna pojava penjačima.  Ovo su samo neke od opasnosti alpinističkog penjanja koje dokazuju rizičnost ovog sporta.

Kako bi se što bolje pripremili na velike pothvate, alpinisti veoma naporno treniraju,  ali veliku pažnju pridaju i prehrani koju ističu jednim od glavnih čimbenika vlastita uspjeha.  U daljnjem tekstu će se podrobnije objasniti metode treninga i koncipiranja prehrane alpinista.

Elitni penjači osim cardio treninga,  treninga snage, kondicije i sl. provedu 20-25 sati tjedno na za njih najnapornijem treningu, na samoj litici. Tri dana prije takvog treninga obavezno je popunjavanje glikogenskih rezervi ,  a neposredno prije početka aktivnosti – lagana vlaknasta hrana : suho voće, banane i sl. Da bi se zadovoljio unos ugljikohidrata,  alpinisti koriste namirnice bogate škrobom.  Neke od namirnica koje su im ”zabranjene” su one velikog udjela masnoće – prženo meso,  masni sirevi i sl. Ono što se preporučuje prilikom samog uspinjanja na planine jest da sa sobom nose grožđice, suhe marelice,  energetske pločice,  aspirin i ono najvažnije – vodu! Voda je najneophodnija i bolje je uvijek imati veću količinu vode koju je teže nositi nego imati lakšu torbu, a ostati bez vode. Uobičajen jelovnik alpinista najčešće sadrži : kuhano povrće, žitarice, orašaste plodove, pečenu piletinu, ribu, maslinovo ulje, bobičasto voće i obilne količine izvorske vode.

Trening alpinista ne zasniva se samo na penjanju po liticama nego i brojnim treninzima zaunaprjeđenje različitih sposobnosti. Vrhunski alpinisti više puta tjedno rade aerobne, ali i anaerobne treninge.  Za razvoj kondicijskih sposobnosti koriste trčanje, vožnju biciklom, fitness, step aerobic i cardio u trajanju 35-45 min po stepenicama s torbom na leđima određene težine.

Izuzetnu važnost za njih ima snaga nogu, na čemu stalno rade uz jačanje članaka prstiju te zglobova nogu i leđa.

Za efikasnije penjanje i kvalitetnu raspodjelu energije, uvježbavaju jednostavne pokrete koji njhovo penjanje čini fluidnijim i fizički manje zahtjevnim.

Sposobnosti koje također pridonose većoj kvaliteti njihove aktivnosti su zavidna ravnoteža, fleksibilnost i razvijeniji kinestetički osjeti te raznim pomagalima i istezanjima nastoje držati navedene sposobnosti na visokoj razini.

Uz navedene karakteristike vjerojatno najvažniji trening alpinista je specifični penjački trening jer pojedinca stavlja u realne uvjete u kojima se alpinist mora nositi sa samim sobom, donositi važne odluke i samostalno primjenjivati svoje znanje i iskustvo te sve to integrirati s vlastitim psihofizičkim kapacitetima.

Jedan od nama najbližih, ali i najdražih primjera je hrvatska ženska alpinistička ekspedicija koja je 2009. g. osvojila najviši vrh svijeta Mount Everest visok 8850 m, pri čemu su Darija i Iris Bostjančić na vrhu postavivši hrvatski stijeg, postale prve sestre u povijesti kojima je to istovremeno uspjelo.  Pripreme za pothvat odradile su na hrvatskim i slovenskim planinama, a ledenjačke pripreme u Alpama. Nakon odrađenih priprema sve su djevojke podvrgnute detaljnim testovima stanja muskulature,  zglobova kralješnice i sl. te krenule na putovanje života. Izuzetno težak uspon, koji je od baznog logora na 5380 metara prema vrhu trajao više od 100 sati, imao je sretnu završnicu. Nekoliko dana na putu do vrha su se izmjenjivala najpoznatija svjetska penjačka imena pokušavajući krenuti prema vrhu, no od svih uspona se odustajalo zbog jakog vjetra. Hrvatske penjačice su bili jače i upornije. 22 djevojke su u konačnici došle do željenog cilja i ističu kako je ovo kruna dugogodišnjeg napornog rada. Veliku počast hrabroj espediciji odao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša koji je ovaj uspjeh okarakterizirao u rangu s olimpijskim medaljama Janice Kostelić.

a) statička aktivna – sposobnost postizanja i zadržavanja ispružene pozicije u određenom zglobu koristeći mišiće agoniste i sinergiste, bez pomoći antagonista

statička pasivna – sposobnost postizanja i zadržavanja ispružene pozicije u određenom zglobu koristeći vlastitu težinu tijela, vlastite ekstermitete ili vanjska pomagala.

b) dinamička – sposobnost izvođenja dinamičkih pokreta kroz puni opseg pokreta u nekom zglobu

Neurofiziologija istezanja

Istezanje mišića počinje sarkomerom ( dio miofibrila koji se nalazi između 2 Z ploče). Izduživanjem sarkomere smanjuje se područje preklapanja aktinskih i miozinskih niti što dovodi do elongacije ( najveće amplitude titranja ) mišića. Kada su mišićna vlakna istegnuta do maksimalne duljine, vezivno tkivo preuzima daljnje produljivanje mišića. Kao i prilikom kontrakcije, neka vlakna se istegnu dok neka ostaju neistegnuta. Duljina mišića pri istezanju direktno ovisi o broju istegnutih mišićnih vlakana odnosno što više vlakana je istegnuto to je i veća duljina istegnutog mišića.

Proprioceptori

Završeci živčanih stanica koji odašilju informacije o situaciji mišićno – koštanog sustava prema CNS- u zovu se proprioceptori ( mehanoreceptori ), a u funkciji su obavještavanja o položaju i pokretima vlastitog tijela. Oni detektiraju svaku i najsitniju promjenu napetosti i sila unutar tijela. Nalaze se na svim živčanim završecima zglobova, mišića i tetiva. Oni vezani za istezanje smješteni su u tetivama i mišićnim vlaknima.

Prilikom istezanja mišićno vreteno bilježi promjenu duljine mišića i te informacije šalje kroz osjetno živčano vlakno šalje do leđne moždine. Tamo se impuls pripaja na motorički neuron koji impulse prenosi natrag do mišića ( efektora ) koji izaziva mišićno kontrakciju koja se opire istezanju. Što je veća brzina kontrakcije mišića, to je jača i refleksna kontrakcija.

Taj refleks je u suštini tjelesni obrambeni mehanizam kojim tijelo spečava moguće ozljede mišićnog tkiva. Bol je ona koja javlja  da nešto nije u redu. Kada se pojavi, ne treba je zanemarivati. Većina ozljeda nastalih pri istezanju prouzročeno je je nestrpljivošću onih koji žele prebrzo postati fleksibilni.

Statičko istezanje

Ono predstavlja istezanje mišića do točke u kojoj je daljni pokret ograničen. Ta se pozicija održava određeno vrijeme ( 10-20 s ) što dovodi do smanjenja napetosti mišića i njegove relaksacije.

PNF – proprioceptivna neuromuskularna facilitacija

Djelovanje ove vrste istezanja bazira se na fiziologiji Golgijevog tetivnog organa. Mišić se isteže do granice preko koje je daljnje istezanje nemoguće te se u tom trenutku vrši maksimalna izometrička kontrakcija istegnutog mišića u trajanju 5-10 s. Ta naredba će uključiti inverzni miotaktički refleks i omogućiti opuštanje mišića. Studije pokazuju kako je poželjno pričekati 36 sati između dva PNF istezanja istih mišića.

Primjer PNF istezanja ( skupina prsnih mišića )

1 – vjebač i partner zauzmu položaj kao na slici. Onaj koji radi istezanje, isteže ruke prema natrag dok ne osjeti napetost. Vježbač vrši lagani pritisak na podaktice pomažući daljnje istezanje

2 - vježbač kontrahira pectoralise 5-10 s pokušavajući gurati ruke prema naprijed dok partner pruža otpor

3 - vježbač opušta mišiće te se pokušava dalje istegnuti uz pomoć partnera kontrairajući antagoniste ( mišići gornjeg dijela leđa ) u trajanju 5-10 s.

4 - radnju ponoviti 2-5 puta pokušavajući svaki puta malo više istegnuti mišić u odnosu na prethodno ponavljanje

Klitcshko, PNF istezanje

Redoslijed istezanja pojedinih mišićni skupina također je bitan radi zadovoljenja nezavisnosti istezanja određenih grupa. Princip koji preporučuju stručnjaci :

1. gornji i donji dio leđa

2. bočne strane trupa

3. stražnjica

4. natkoljenice i preponska regija

5. listovi i hamstringsi

6. prednja strana potkoljenice

7. kvadriceps

8. ruke

9. grudi

Ograničavajući faktori fleksibilnosti

* prekomjerna mišićna masa i količina masnih naslaga negativno utječu na fleksibilnost

Problem prekomjerne fleksibilnosti

Ukoliko je određeni zglob dosta fleksibilniji od uobičajenog, daljnje istezanje opterećuje ligamente i tetive. Ako se ligament produlji za samo 6 %, dolazi do njihova pucanja dok tetive uopće ne bi trebale biti rastezljive. Ako se ligamenti i tetive ne ozlijede, također postoji opasnost jer se gubi određena čvrstoća i krutost zglobne čahure.

Što je stretching ?

Stretching je jedna od tehnika istezanja mišića koja se rezvila iz yoge, a zasniva se na zadržavanju određenog položaja.

Pozitivni učinci istezanja

• smanjen rizik od ozljeda zglobova, mišića i tetiva
• unaprijeđenje tjelesne pripremljenosti
• unaprijeđenje izvođenja različitih vještina
• umanjuje se umor mišića nakon treninga
• smanjuju se upale mišića i mišićna napetost
• poboljšava se krvotok i ostali regenerativni procesi
• podmazuje se vezivno tkivo i povećava njegova gipkost
• mogućnost dužeg trajanja sportske karijere
• smanjuje se oštrina bolnih menstruacija kod žena
• unaprijeđenje kontrole tijela
• povećanje mentalne i tjelesne relaksacije

Shaquille O'Neal

Prehrana je po mojem mišljenju puno bitnija nego trening i odmor. Trening predstavlja stimulans za naše mišiće kako bi rasli, ali ako nema ”goriva” (hrane) oni će u najboljem slučaju ostati kakvi jesu ili će čak napraviti kontraefekt te se smanjiti. Prehrana je energija koju unosimo u sebe kako bismo održavali rad svih životnih funkcija. Einsteinova teorija pokazuje da su masa i energija ekvivalenti. Hm, poznato vam je kad vas neko upita jeste li možda na «masi» ili «definiciji»? Uglavnom kako bismo stekli novu masu moramo unijeti određenu količinu energije. Ili kako bismo izgubili masu odnosno masne naslage, moramo unijeti manje energije nego što je našem tijelu potrebno kako bi održavalo trenutno stanje. Naime svaki čovjek ima bazalni metabolizam koji mu pokazuje koliko mu je potrebno unijeti hrane kako bi njegovo tijelo ostalo u nepromijenjenom stanju, ali bitnije od toga je aktivni metabolizam jer bazalni pokazuje koliko bismo hrane trebali unijeti u slučaju da energiju ne trošimo na ništa drugo nego samo na održavanje tijelesnih funkcija što je praktički nemoguće pošto svakodnevno hodamo, gledamo televiziju, trčimo, čitamo, pričamo itd… Uglavnom svaka aktivnost zavisno o intenzitetu troši određeni dio energije. Kad pribrojimo bazalnom metabolizmu našu dnevnu aktivnost tada dobivamo aktivni metabolizam. To je pokazatelj koliko nam je potrebno hrane kako bismo održavali postojeće stanje, ali i pokazatelj trebamo li povećati unos energije kako bismo stekli novu masu te opet trebamo li smanjiti unos energije kako bismo izgubili određenu masu. Hrana ima svoju energetsku vrijednost koja je najjćešće izražena u kalorijama, kcal. Sva hrana nije jednaka kao što znate, ali određene vrste hrane dijele slične karakteristike pa ih možemo svrstati u tri glavne skupine: proteini, ugljikohidrati i masti. Naravno ne trebamo zaboraviti ni vitamine i minerale, ali zadržat ćemo se na ove tri skupine. Našem tijelu da bi funkcioniralo kako spada potrebni su svi makronutrijenti samo zavisno u kojim količinama i u kojoj funkciji. Naime ono što svi stavljaju kao osnovu i kao gradivni element našeg tijela su proteini (bjelančevine). Bez njih doslovno čovjek nema šanse za preživjeti, a kamoli steći novu mišićnu masu. Sa druge strane imamo masti, koje su bezrazložno na lošem glasu jer niti bez njih tijelo nemože opstati. Masti reguliraju rad naših hormona te se bez njih određeni vitamini od vitalne važnosti u našem tijelu nemogu iskoristiti. Masti uostalom na svoju masu nose veću energiju nego proteini i ugljikohidrati. Gram masti sadrži 9 kcal dok proteini i ugljikohidrati 4 kcal. Masti nam daju veliku količinu energije i to na duže razdoblje jer se sporo probavljaju te nam na taj način cijelo vrijeme daju energiju. Ovo je važno za normalno funkcioniranje mozga koji je i najveći potrošač energije u našem tijelu. Sljedeći su ugljikohidrati koji su primarni oblik energije u vidu naših aktivnosti. Uz to, ono što je važno u bodybuildingu – «puni» naše mišiće glikogenom. Glikogen je mišićna energija. Bez nje su fizički napori mnogo teži, gotovo nemogući. Uz to je bitno naglasiti glukozu kao najjednostavniji oblik energije i najjedostavniji ugljikohidrat bez kojeg bi stvaranje nove mišićne mase bilo nemoguće.

Ako sada znamo da nam je energija potrebna kako bismo stvarali novu mišićnu masu te da su nam za to potrebni izvori energije poput proteina, ugljikohidrata i masti – kako to sve ukomponirati? Proteini se nalaze najjćešće u hrani životinjskog porijekla. Meso, riba, jaja, sir -su najbolji izvori proteina. Ugljikohidrate možemo naći u različitom povrću, poput riže, krumpira ili njihovim derivatima, kruhu i sl. Ugljikohidrate nalazimo i u voću. Masti se podjednako nalaze u povrću i u hrani životinjskog porijekla.

Neću ulaziti u detalje koja je hrana najbolja i kako složiti plan prehrane nego skrenuti pozornost da ne postoji čarobni štapić koji će pretvoriti nešto iz ničega.Vrlo jednostavno, moramo unijeti dovoljne količine energije iz hrane kako bismo stvorili mišićnu masu. Ono što bih htio napomenuti da iako nam je cilj dobitak samo mišićne mase, moramo se pomiriti s time da je to nemoguće te da će dio stečene mase otići i na masne naslage. Salo postoji tu kao obrambeni mehanizam ljudi koji smo se na taj način razvili kako bismo određeni dio energije koju nismo potršili sačuvali u vremenu oskudice tj. manjka energije. Kako bismo maksimizirali efekt dobitka mišićne mase u većini slučajeva premašujemo količinu energije koja nam je potrebna za nastanak nove mišićne mase pa shodno tome višak odlazi u salo jer tijelo ne može sagraditi enormne količine mišića u kratkom vremenu te ostatak nije potrošen na energiju i odlazi na jedino mjesto koje mu preostaje – salo. Sad tu ulazi druga faza – faza gubitka masnih naslaga. Kao prvo moramo unijeti manje energije nego što je tijelu potrebno kako bi ono samo izvlačilo iz sebe energiju na fizički rad. Zadržat ću se na hrani, a ne na povećanju dnevne aktivnosti jer je puno lakše unjeti manje energije iz hrane nego povećati dnevnu aktivnost kako bismo povećali našu potrošnju makar to uvijek dolazi po meni na kraju kad je više gotovo nemoguće izvući iz hrane efekt gubitka masnih naslaga pa nam jedino preostaje povećanje dnevne aktivnosti. Naime fizičkom aktivnošću je teško , ali ne i nemoguće doći do razine našeg bazalnog metabolizma pa se onda radije osvrnimo na to koliko možemo izvući iz hrane. Kako proteini grade mišiće, moramo unijeti određenu energiju da bismo ih zadržali i to upravo iz proteina. Zbog toga je nemoguće izgubiti salo u jako kratkom roku. To je također dugotrajan proces kao i dobitak mišićne mase iako ipak kraći jer za gubitak masnih naslaga uglavnom je dovoljan smanjeni unos energije dok je kod stjecanja mišićne mase potreban stimulans u vidu treninga i dovoljnog odmora za oporovak i rast. Uz to moramo dodati unos ugljikohidrata kako bismo dobivali mišićnu energiju u vidu glikogena, a tu su i masti koje reguliraju normalan rad mozga i apsorpciju određenih vitamina te funkicioniranje hormona. Nadalje moramo unijeti dovoljnu količinu energije kako bismo zadržali stečenu mišićnu masu, a opet bili u kalorijskom deficitu kako bismo izgubili masne naslage. Neki određeni minus od 500 kcal manje od našeg aktivnog metabolizma će biti dovoljan da gubimo pola kilograma masnih naslaga tjedno, a da zadržimo mišićnu masu u najvećem postotku. Moram napomenuti da je nemoguće pretvarati masne naslage u mišiće pa je samim time i nemoguće u kalorijskom deficitu stvarati novu mišićnu masu. Neka vas ne zavaraju čudotvorne dijete u različitim časopisima koji su uglavnom bazirani na diuretskom svojstvu , tj. gubitku vode a ne energije. Voda ima također svoju masu te time i energiju ,ali je ona na količinu svoje mase zanemariva. Čovjek je u prosjeku 70% građen od vode. Voda ima drugačiju funkciju od proteina, ugljikohidrata i masti. Voda jednom izgubljena će se kad tad na neki način vratiti jer tijelo drži određeni postotak vode koji je nemoguće promjeniti. Takve dijete na kraju završavaju jojo efektom. Nakon negle stanke sa tzv. diuretskom dijetom još se više masnih naslaga nakupi na nama. Dobijemo osjećaj samopouzdanja pošto vidimo da kile idu dolje a mi možemo čak i više hrane unositi. U najvećem broju slučajeva je to nezdrava hrana bogata energijom koju nemožemo tako brzo potrošiti.

Sve u svemu treba shvatiti važnost prehrane koja igra enormnu ulogu ne samo u bodybuildingu nego u životu svih ljudi. Držati se propisanih pravila što i kako jesti i u kojim količinama i svi naši ciljevi će biti puno lakše ostvarivi.

Autor:Nikola Prugovečki

Jadran je prvo pohvalio organizaciju koja je „zahvaljujući uhodanoj ekipi bila izvrsna“. „Jedino sam strahovao da će se radi besplatnog ulaza na sve događaje stvoriti velika gužva ljudi iz koje ne može proizići ništa dobro; na moj prijedlog da se stavi simbolična cijena ulaznica samo radi kolike tolike selekcije, oni su kategorički rekli “ne” jer im je u cilju da promoviraju ove sportove i da to ne bi išlo u korist njihove politike; u razgovoru su me smirili i svaka moja sumnja je bila suvišna jer je atmosfera na oba događaja bila na nivou i bez incidenta, a sve je bilo popraćeno velikim brojem ljudi“, opisuje Jadran događaje oko natjecanja i ugođaj koji je vladao i na bodybuilding i na strongman natjecanju.

Bodybuilding natjecanje se održavalo u Domu HV-a, i prepuna dvorana je zaista stvorila izvrsno ozračje za sve natjecatelje, smatra Jadran koji dodaje kako govori samo o onom dijelu kad je nastupala skupina u kojoj se on natjecao. „Ne govorim to zato što je publika vikala moje ime; bilo je za naježiti se kad sam čuo takve ovacije. Ipak, bitno je da publika nije navijala protiv nekoga nego za nekog, a podržavala sve.“, prepričava Jadran sportsku atmosferu koja je vladala u Kninu.

„Dakle, sve sto sam čuo, doživio i osjetio za vrijeme i poslije događaja govori o tome da je sve ispalo vrhunski i u najboljim snovima uz ne znam kakav optimizam se ne bih usudio i pomisliti da ce ovako dobro ispasti.“, nastavlja Damjamović s najiskrenijim pohvalama Noći šampiona.

Ipak, morali smo Jadrana pitati i da komentira svoj nastup u Kninu te da ocijeni konkurenciju. „Što se tiče samog natjecanja u bodybuildingu, ne znam što bih rekao, a da ostanem i dovoljno samozadovoljan, a da ne ispadnem i prezadovoljan.“, iskreno nam govori Jadran koji dodaje da je u Kninu bio „najspremniji što može biti“. „Ponosan sam na sebe što sam uza sve prepreke napravio pomak u svemu u odnosu na prije“. Ipak, inzistirali smo na kuloarskim pričama o tome kako je pobjeda trebala pripasti njemu umjesto Slovencu Saši Peteku. “ljudi različito shvaćaju bodybuilding, ali Sašo Petek je vrhunski bodybuilder od kojega nije sramota izgubiti. “Činjenica je da ga iza bine nisam uzeo u obzir kao potencijalnu prijetnju, ne Lato što smatram da on nije dobar natjecatelj, nego mi se učinilo da nije dovoljno spreman. Ne govorim ovdje u relativnim odnosima, nego mi se činilo da Sašina forma nije bila ni blizu natjecateljskoj.“

„Ne želim raspredati o tome `što bi bilo kad bi bilo` i ne želim stvarati teorije zavjere, jer smatram da ih ovdje zaista nije bilo”, jasno navodi Jadran i dodaje kako nije “niti nezadovoljan niti prezadovoljan plasmanom”. “U odnosu na sve nemam gorak okus u ustima, nego pozitivan“, zaključuje velikan hrvatskoga bodybuildinga.

„Više sam kao prijetnju smatrao Vrbančića ili možda čak najviše Piralića koji je bio u boljoj formi, pun mikrovena, ali forma se možda zbog dugog puta nekako smekšala. Uglavnom, sve u svemu: Konkurencija je bila jaka, suđenje kao suđenje nije bilo katastrofalno-dapače, a svatko tko izgubi traži dlaku u jajetu.“, zaključuje Terminator broj jedan hrvatskoga bodybuildinga koji je i ovaj put nesumnjivo potvrdio svoj izniman sportski karakter.

Rezultati:

Žene bodyfitness

1. Eva Rusan (Hr)

2. Marija Verešbaranyi (Srb)

3. Veronika Blažev (Hr)

4. Noemi Kovač (Srb)

5. Sandra Grgec (Hr)

Muškarci bodybuilding do 85kg

1. Jugoslav Preradović (Hr)

2. Mario Božić (Hr)

3. Mirsad Škaljić (Hr)

4. Marko Petričević (Hr)

5. Nermin Kurtović (Hr)

6. Goran Margeta (Hr)

Muškarci bodybuilding preko 85 kg

1. Sašo Petek (Slo)

2. Jadran Damjanović (Hr)

3. Dražen Vrbančić (Hr)

4. Zlatko Piralić (Hr)

5. Pero Tomas (Hr)

6. Ivan Andačić (Hr)

Apsolutni pobjednik natjecanja: Sašo Petek (Slo)

Tekst: Zorana Jagodić

Foto: Jadran Damjanović / Facebook